A+ A A-

Intervju sa Anitom Begić, magistricom socijalnog rada i porodičnom savjetnicom

Možete li nam se predstaviti, i reći nešto o Vašem radu?

Anita Begić rođena  1. ožujka 1975. godine u Sarajevu. Studij socijalnog rada završila je 2001. godine na Pravnom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Dvogodišnjom izobrazbom za obiteljske savjetovatelje (Sistemski pristup), pod pokroviteljstvom Caritasa u RH, nastavljam stručno usavršavanje i vodim  Caritasovo obiteljsko savjetovalište u Mostaru od 2001. do 2009. gdje  sudjelujem i vodim niz psiho-socijalnih projekata, stručnih seminara i radionica. Od 2009. do danas uposlena sam u savjetovalištu za zaštitu braka, obitelji i djece u Ustanovi Centar za socijalni rad Grada Mostara i na Filozofskom fakultetu u Mostaru kao asistent na kolegijima Osnove savjetovanja, Socijalni rad s obitelji, Obiteljska terapija i Preventivni programi u socijalnom radu. Nastavljam znanstvenu izobrazbu od 2011. na poslijediplomskom doktorskom studiju na mostarskom sveučilištu, sudjeluje na znanstveno-stručnim skupovima  i objavljuje znanstvene i stručne radove. Područja znanstvenog interesa vezana su uz psiho-socijalni rad, komunikaciju, obitelj.

Ustanova Caritas imala je je registrirano prihvatilište Mirjama za žene I djecu gdje stječem prva iskustva u radu sa ženama I djecom žrtvama obiteljskog nasilja , ali i s počiniteljima nasilja.

Ustanova Centar za socijalni rad primarno se bavi socijalnom zaštitom svih ugroženih članova društva, tako je prema Zakonu o Zaštiti od nasilja u obitelji dužna pružiti odgovarajuću pomoć I zaštitu. Sudjelujem u postupcima posredovanja prije razvoda braka gdje je obiteljsko nasilje jedan od vodećih uzroka razvoda braka I u većini takvih postupaka nasilnik ne priznaje nasilno ponašanje, odnosno negira ga i nije sankcioniran. Žene nasilje ne prijavljuju, a kada i dođu prijaviti žene navode da ih policija upućuje na postupak razvoda braka. Na taj način izbjegavaju svoju zakonsku obvezu izricanja zaštitnih mjera…  Naravno da se razvodom braka nasilnik ne zaustavlja.

Studij socijalnog rada educira nove generacije stručnjaka u skladu s novim znansvenim spoznajama I praksma pa tako i o obiteljskom nasilju I potrebi I načinu rada s počiniteljima obiteljskog nasilja.

Možete li nam nešto reći o porodičnom nasilju, kako ga prepoznati, zašto se događa, koliko je rasprostaranjem u našoj sredini?

U BiH obiteljsko nasije je kulturološki opće prihvatljivo te izmjena svijesti  i uvođenje kulture nenaasilnog rješavanja sukoba predstavlja dugotrajan i ustrajan rad prvenstveno drušvenih institucija vlasti zakonodavne, sudske I izvršne, a zatim ostalih ustanova I pojedinaca.  Osobno preferiram ekološku teoriju uzroka obiteljskog nasilja koja navodi da uzroke nasilja treba tražiti na više razina. Odnosno na razini pojedinca, partnerskoj razini, obiteljskoj, na razini društva, na razini lokalne zajednice u konačnici na razini jedne culture. Obzirom da je agresija dio čovjekove prirode potrebno ju je uvijek iznova zauzdavati, kontrolirati I sankcionirati.

Bez ozbiljnijeg pristupa sankcioniranju I ranoj prevenciji smatram da neće doći do ozbiljnijeg smanjivanja. U Centar za socijalni rad Mostar godišnje se proslijedi oko 120 policijskih službenih zabilješki na postupanje u “obiteljskim problemima “, od toga policija izrekne 4 do 5 zaštitinih mjera poput zabrane prilaska I obveznog psihosocijalnog tretmana koji se ne provodi.

Kakav uticaj porodično nasilje ostavlja na djecu?

Obiteljsko nasilje najteže posljedice imaju po djecu. Posljedice se očituju I na kognitivnom, emocionalnom I socijalnom planu. Djeca svjedoci/žrtve obiteljskog nasilja često pokazuju lošiji školski uspijeh, zatim teškoće u iskazivanju emocija (ili su prepovučeni ili su sgresivni). Također pokazuu poteškoće sa samopouzdanjem. U socijalnom smislu imaj poteškoće u stvaranju prijateljskih veza I općenito u socijalnim kontaktima su često nekompetentni.

Zašto je jako teško ženama koje trpe nasilje, ostaviti počinitelja nasilja?

Prema 16 –godišnjem iskustvu u radu sa ženama žrtvama, mogu reći da sam primijetila izražen kulturološki stav kod žrtava da je sramota razvesti se I da treba trpiti. Dalje,  Shtockholmski sindrom – psihopatološku vezanost uz počinitelja, uništeno samopouzdanje žene kroz dugogodišnju izloženost nasilju, nepovjerenje u vlastite snage da je moguća promjena I zaštita. Zatim nedostatk financijskih sredstava, pokidanost socijalnih mreža s prijateljima, susjedima I rodbini koji bi mogli eventualno pomoći. Također institucionalni nedostaci: Nedostatak volje kod službenikla koji bi prema zakonu trebali pružiti pomoć, također je povezana uz kulturološko prihvaćanje nasilnog ponašanja, zatim needuciran i nezaštićen stručni kadar. Nedostatak psihološko-pravne podrške.

Kako prepoznati da je neko počinitelj nasilja?

Teško se može prepoznati. Nasilnici mogu biti vrlo ugledni, obrazovani i u javnosti predstavljeni kao vrlo dobri ljudi. Tek kada je nasilje eskaliralo I počinjeno prepozanje se prema povredama, izjavama, svjedocima.

 Kakvo je vaše iskustvo u radu sa počiniteljima nasilja?

U radu s nasilnicima koji nisu sankcionirani uvijek je dolazilo do negiranja počinjenog djela. Sa sankcioniranim bilo je lakše raditi jer ih se moglo suočiti s presudom I li izrečenom mjerom I taj razgovor bi bio iskreniji. Uradu s alkoholičarima, ovisnicima I psihički oboljelima počiniteljima nije bilo moguće uspostaviti komunkaciju niti ih motivirati za psihijatrijsku pomoć. Moje iskustvo takvih počinitelja nije bilo ugodno jer su svoju agresiju usmjeravali I prema meni. Štitilo me dobro poznavanje zakona I miran stav koji mu nije pokazivao moj strah.

 Na koji način tretmani,  odnosno program rada sa počiniteljima nasilja mogu pomoći i pomažu, i kako zapravo vi radite sa počiniteljima nasilja?

S onim malobrojnim motiviranim s kojim sam radila, možda maximalno njih 10 u šesnaest godina, prvo sam zahtijevala prihvaćanje odgovornosti, zaustavljanje nasilnog ponašanja, I motivaciju za promjenom I dogovor o suradnji. Često sam upućivala u Centar za mentalno zdravlja na grupnu terapiju I razmjenjivala mišljenje s njima, a kasnije uključivala Iisuprugu I nastavljala s bračnom terapijom. U početku je bračna terapija imala uspijeha, ali kasnije nakon nekoliko godina taj odnos bi završio razvodom. Što možda u konačnici i nije loše. Nasilje se zaustavilo.

Edukacija i informiranje o kažnjivosti djela je vrlo učinkovita i motivirajuća za nasilnike. U pojedinim slučajevima razgovor se vodio u akutnoj fazi nasilja uz ass policijskih službenika i to je psihološki bilo djelotvorno prema počiniteljima, ali i prema žrtvama koje su osjećale sigurnost. U svakom slučaju psihosocijalni tretman ima svoj učinak na zaustavljanje nasilja. ( Izuzev alkoholičara, ovisnika I psihički oboljelih)

Sta je neophodno uraditi da bi se počelo raditi sa počiniteljima nasilja?

Educirati policiju, tužitelje, sudove i Centre, uvezati ih pratitikoordinirano svaki pojedinačni slučaj, procesuirati ga, izreći mjeru I započeti s radom. Dragovoljnost u slučajevima obiteljskog nasilja kod počinitelja je iluzorna.

Kako osigurati sigurnost žene tokom psihosocijalnih intervencija sa počiniteljem nasilja?

Napraviti procjenu resursa I individualni plan pomoći za svaku žrtvu. Neke žrtve će moći samostalno financijski osigurati siguran smještaj, psihološku I pravnu zaštitu, neke kod rodbine, neke u sigurnim kućama. U svakom slučaju sigurnost mora biti na prvom mjestu.

Zbog čega je  rad s počiniteljima nasilja u porodici jako težak?

Zbog svega predhodno navedenog, duboko kulturološki i obiteljski ukorijenjenih obrazaca ponašanja, često transgeneracijski prenesenih, nemotiviranosti. Loše primjene zakona i uvjeta za za provođenje ( stručnjaka , prostora, zaštite)

Ko su najčešće počinitelji nasilja?

Počinitelji nasilja nalaze se u svim dijelovim populacije, životnim razdobljima, od djece, maloljetnih počinitelja, odraslih I starijih. Generalizirati ih se samo može prema vrsti počinjenog nasilja, a to je da ij je najveći broj muškaraca prema partnerci I prema gore navedenim uzrocima.

Da li zaista program rada sa počiniteljima nasilja pomažu?

 Prema zananstvenim istraživanjima u 60 % slučajeva pomaže. Ali ukoliko pomogne I u samo 10 % učinjen je korak naprijed.  Potrebno je animirati sve ključne institucije na učenje, suradnju I postupanje/sankcioniranje da bi se taj broj povećao.

 

Vijesti i najave

Analiza

O projektu

Projekat „Multidisciplinarni pristup u radu sa počiniteljima nasilja u porodici u Kantonu 10“ provodi Udruženje “Žena BiH” u partnerstvu sa Udrugom socijalnih radnika HBŽ, a u u okviru UN Women projekta “Standardi i angažman za sprječavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini”, koji finansijski podržava Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju.

Implementacija projekta

UN Women BiH projekt “Standardi i angažman za sprječavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini”

Finansijska podrška projektu

Projekt finansijski podržava Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA)

Žena BiH Mostar

Trg Ivana Krndelja 3
88104 Mostar
Bosna i Hercegovina

+ 387 36 550 339

+ 387 36 558 526

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.



Design © Skype | Žena BiH. All rights reserved.

Premium templates by bigtheme.org